Evo napravila sam i fejsbuk pa me možete i tamo pratiti
http://www.facebook.com/profile.php?id=100003244323726
utorak, 29. studenoga 2011.
petak, 18. studenoga 2011.
DŽEKI - još je živa, a dokle ne zna se :(
Prenosim priču sa foruma ( http://www.forum.hr/showthread.php?t=685827 )
Svi ljudi mole se za bilo kakvu pomoć, privremeni smještaj, pomoć oko udomljenja, finacijska pomoć, oglašavanje...
Molim vas za malo strpljenja da pročitate njenu priču koja je počela krajem prošle zime, a kako će se završiti...
Prvi put sam je vidjela kao malo štene koje trčkara uzduž i poprijeko po parkingu robota lajući na ama baš svaki automobil koji je prošao. Mislila sam da po snijegu i na tako opasnom mjestu neće doživjeti ni kraj sedmice ali uspjela je ni sama ne znam kako. Snalazila se kako je znala i umjela, često hrabro otimajući zalogaj hrane ispred mnogo većih pasa. Na početku su je i ljudi tjerali, puno češće udarali ali ona se i dalje nije dala.
Pred tolikom upornošću i voljom za životom kapitulirali su mnogi susjedi i konačno većina ju je prihvatila. Čak je postala svojevrsna maskota naselja jer stalno leži ispred kućice obezbjeđenja kod nebodera u kojem živi ž. Komšić pa poput hostese dočekuje delegacije.
Izrasla je u divnu curicu i kad joj je bilo vrijeme odveli smo je na sterilizaciju, u roku 24 sata skupio se i novac za vakcinu protiv štenećaka i knjižicu. Svaki mjesec par ljudi da novac da se njoj i još nekolicini takođe sterilisanih pasa kupi hrana, razmišlalo se i o kućici. Sve je ličilo na jednu pozitivnu priču.
Doduše džeki i dalje voli više od svega da istrči pred auto naročito kamion ali to je rizik na koji nismo mogli uticati. Ali kao što kažu bilo je suviše dobro da bi bilo istinito, da bi moglo potrajati.
U petak (11.11.2011) na radnom mjestu pozvali su me susjedi i rekli da više ne znaju što će, da su probali na više načina riješiti problem ali sada kad su iscrpili sve mogućnosti vide da im ne preostaje ništa drugo osim poziva policije u pomoć. A svi vi znate dokle mora nevolja pritisnuti da se naš narod odluči pozvat policiju posebno kad je pas u pitanju.
Već nekoliko mjeseci dječak koji je 4 razred osnovne škole sustavno zlostavlja džeki i otvoreno ljudima govori da je ne smiju više hraniti i da će je on ubiti. Čak šta više i drugog dječaka navodi na isto kako bi je zlostavljali naizmjenično. U početku su se ljudi nadali da će to dječak “prerasti“, da će izgubiti interes, jednostavno bilo je suviše strašno prihvatiti činjenicu da dijete od 10-tak godina može promišljeno iz dana u dan činiti toliko zlo.
Njegov repertoar je raznolik: od klasičnih i pomalo uobičajenih udaraca nogom, čupanja za rep, da bi došao je do malo interesantnijih metoda kao što je udaranje letvom po glavi da bi prije neki dan to eskaliralo i sve prešlo na jedan novi nivo- nabio joj je kesu na glavu i stezao da se uguši što od nedostatka vazduha unutar kese što zbog stezanja oko vrata.
Tek kad su ljudi zagalamili pustio ju je i ona je sirota pobjegla. Čak ni tada, naglašavam, čak ni tada nije ga ni probala ugristi niti je bila agresivna. Samo koji dan nakon toga iz sve snage ju je jabukom pogodio u stomak. Nakon toga susjedi su poslali par ljudi na vrata dječakove majke da probaju na fin način da je upozore što njen sin radi da bi doživjeli stravičan verbalni napad koji se završio riječima –pa to je lutalica.
I tako džeki koja je preživjela mnogo što šta izgleda neće preživjeti tog dječaka. Ja sam odmah pozvala policiju novog sarajeva i zaista policajac koji se javio sve je fino saslušao i savjetovao da je možda bolje da to sve ispričam šefu smjene. Pošto je ipak drugačije kada se razgovor obavi licem u lice nakon posla otišla sam u policijsku stanicu i sve što i njemu ponovila šefu smjene koji je rekao da je sve zapisano pa da će poslati policajca na teren.
Nakon 20-tak minuta policajac je zaista i došao, zapisao sve podatke: ime dječaka, ime njegove majke, adresu,moje ime i rekao da će sve to biti u zapisniku. Naglasila sam mu da ako joj se bilo šta desi da se zna ko je odgovoran. Pošto dječakova majka tada još nije stigla s posla on je rekao da će je čekati i da će on obaviti taj razgovor i opomenuti je ali i rekao da bi u biti najbolje bilo da je mi negdje smjestimo ili udomimo.
Ispade kao da iako njen sin krši zakon ipak mi moramo da se snalazimo kako znamo i umijemo. Iz straha da se nakon policajčeve posjete dječak ne bi iskalio na džeki ljudi su skupili pare i odveli je u pansion King na par dana dok se malo ne smiri situacija.
Udruzenje za zastitu zivotinja 'Av-Mau' Sarajevo:
Aldin +387 61 600 210
Sejla +387 61 360 285
Zana Alic +387 61 829 469
Melina Jusufović +387 63 263 854
av-mau@hotmail.com
Ako zelite finansijski pomoci rad Udruzenja za zastitu zivotinja 'Av-Mau' Sarajevo , to mozete uciniti uplatom na transakcijski racun kod INTESA SANPAULO BANK D.D. BIH. Transakcijski racun (za unutrasnji platni promet): 1541602002340578
Za uplate iz inostranstva:
INTESA SANPAULO BANK D.D. BIH
SWIFT CODE: UPBKBA22
Details of beneficiary:
IBAN CODE: BA 39 1541602002340578
Full beneficiary's name: AV-MAU Udruženje za zaštitu životinja
Udruzenje za zastitu zivotinja 'Av-Mau' Sarajevo:
Amela Turalic
Aldin 061 600 210
Sejla 061 360 285
Mail: una-1989@hotmail.com
Br. tel: +38762824857
Una Luhinski
Svi ljudi mole se za bilo kakvu pomoć, privremeni smještaj, pomoć oko udomljenja, finacijska pomoć, oglašavanje...
Molim vas za malo strpljenja da pročitate njenu priču koja je počela krajem prošle zime, a kako će se završiti...
Prvi put sam je vidjela kao malo štene koje trčkara uzduž i poprijeko po parkingu robota lajući na ama baš svaki automobil koji je prošao. Mislila sam da po snijegu i na tako opasnom mjestu neće doživjeti ni kraj sedmice ali uspjela je ni sama ne znam kako. Snalazila se kako je znala i umjela, često hrabro otimajući zalogaj hrane ispred mnogo većih pasa. Na početku su je i ljudi tjerali, puno češće udarali ali ona se i dalje nije dala.
Pred tolikom upornošću i voljom za životom kapitulirali su mnogi susjedi i konačno većina ju je prihvatila. Čak je postala svojevrsna maskota naselja jer stalno leži ispred kućice obezbjeđenja kod nebodera u kojem živi ž. Komšić pa poput hostese dočekuje delegacije.
Izrasla je u divnu curicu i kad joj je bilo vrijeme odveli smo je na sterilizaciju, u roku 24 sata skupio se i novac za vakcinu protiv štenećaka i knjižicu. Svaki mjesec par ljudi da novac da se njoj i još nekolicini takođe sterilisanih pasa kupi hrana, razmišlalo se i o kućici. Sve je ličilo na jednu pozitivnu priču.
Doduše džeki i dalje voli više od svega da istrči pred auto naročito kamion ali to je rizik na koji nismo mogli uticati. Ali kao što kažu bilo je suviše dobro da bi bilo istinito, da bi moglo potrajati.
U petak (11.11.2011) na radnom mjestu pozvali su me susjedi i rekli da više ne znaju što će, da su probali na više načina riješiti problem ali sada kad su iscrpili sve mogućnosti vide da im ne preostaje ništa drugo osim poziva policije u pomoć. A svi vi znate dokle mora nevolja pritisnuti da se naš narod odluči pozvat policiju posebno kad je pas u pitanju.
Već nekoliko mjeseci dječak koji je 4 razred osnovne škole sustavno zlostavlja džeki i otvoreno ljudima govori da je ne smiju više hraniti i da će je on ubiti. Čak šta više i drugog dječaka navodi na isto kako bi je zlostavljali naizmjenično. U početku su se ljudi nadali da će to dječak “prerasti“, da će izgubiti interes, jednostavno bilo je suviše strašno prihvatiti činjenicu da dijete od 10-tak godina može promišljeno iz dana u dan činiti toliko zlo.
Njegov repertoar je raznolik: od klasičnih i pomalo uobičajenih udaraca nogom, čupanja za rep, da bi došao je do malo interesantnijih metoda kao što je udaranje letvom po glavi da bi prije neki dan to eskaliralo i sve prešlo na jedan novi nivo- nabio joj je kesu na glavu i stezao da se uguši što od nedostatka vazduha unutar kese što zbog stezanja oko vrata.
Tek kad su ljudi zagalamili pustio ju je i ona je sirota pobjegla. Čak ni tada, naglašavam, čak ni tada nije ga ni probala ugristi niti je bila agresivna. Samo koji dan nakon toga iz sve snage ju je jabukom pogodio u stomak. Nakon toga susjedi su poslali par ljudi na vrata dječakove majke da probaju na fin način da je upozore što njen sin radi da bi doživjeli stravičan verbalni napad koji se završio riječima –pa to je lutalica.
I tako džeki koja je preživjela mnogo što šta izgleda neće preživjeti tog dječaka. Ja sam odmah pozvala policiju novog sarajeva i zaista policajac koji se javio sve je fino saslušao i savjetovao da je možda bolje da to sve ispričam šefu smjene. Pošto je ipak drugačije kada se razgovor obavi licem u lice nakon posla otišla sam u policijsku stanicu i sve što i njemu ponovila šefu smjene koji je rekao da je sve zapisano pa da će poslati policajca na teren.
Nakon 20-tak minuta policajac je zaista i došao, zapisao sve podatke: ime dječaka, ime njegove majke, adresu,moje ime i rekao da će sve to biti u zapisniku. Naglasila sam mu da ako joj se bilo šta desi da se zna ko je odgovoran. Pošto dječakova majka tada još nije stigla s posla on je rekao da će je čekati i da će on obaviti taj razgovor i opomenuti je ali i rekao da bi u biti najbolje bilo da je mi negdje smjestimo ili udomimo.
Ispade kao da iako njen sin krši zakon ipak mi moramo da se snalazimo kako znamo i umijemo. Iz straha da se nakon policajčeve posjete dječak ne bi iskalio na džeki ljudi su skupili pare i odveli je u pansion King na par dana dok se malo ne smiri situacija.
Aldin +387 61 600 210
Sejla +387 61 360 285
Zana Alic +387 61 829 469
Melina Jusufović +387 63 263 854
av-mau@hotmail.com
Ako zelite finansijski pomoci rad Udruzenja za zastitu zivotinja 'Av-Mau' Sarajevo , to mozete uciniti uplatom na transakcijski racun kod INTESA SANPAULO BANK D.D. BIH. Transakcijski racun (za unutrasnji platni promet): 1541602002340578
Za uplate iz inostranstva:
INTESA SANPAULO BANK D.D. BIH
SWIFT CODE: UPBKBA22
Details of beneficiary:
IBAN CODE: BA 39 1541602002340578
Full beneficiary's name: AV-MAU Udruženje za zaštitu životinja
Udruzenje za zastitu zivotinja 'Av-Mau' Sarajevo:
Amela Turalic
Aldin 061 600 210
Sejla 061 360 285
Mail: una-1989@hotmail.com
Br. tel: +38762824857
Una Luhinski
četvrtak, 17. studenoga 2011.
utorak, 1. studenoga 2011.
Priča o psu Hachi-ju (1987) Japanski Film
Priča o psu Hachi-ju (1987) Japanski Film Hachi-ko Monogatari Priča o Hachiku  redatelj Seijiro Koyama godina 1987 trajanje 105 min producent Toshio Nabeshima scenario Kaneto Shindo glazba Tetsuji Hayashi cinematography Shinsaku Himeda montaža Mitsuo Kondo uloge Tatsuya Nakadai kao prof. Shujiro Ueno Kaoru Yachigusa kao Shizuko Ueno (supruga Shujira i majka Chizuko) Mako Ishino kao Chizuko Ueno (kćer i supruga) Masumi Harukawa kao Okichi Taiji Tonoyama kao Hashimoto Yoshi Kato kao Kondo Hisashi Igawa kao Maekawa Shigeru Izumiya kao Yasui Kei Yamamoto kao Serizawa Kumeko Urabe kao prodavačica u tobako kiosku Choei Takahashi kao Mase Saburo Ishikura kao Machida Shiro Kishibe Hairi Katagiri kao Oyoshi (kućna pomoćnica) Takuji Aoki kao Taku Aoki  Možda ste čuli za ovu čudesnu ( i važno je reći istinitu) priču a možda i niste.U svakom slučaju priča je to koja ostavlja bez daha i traži od vas da pripremite hrpu maramica.Priča je to o vječnom i neraskidivom prijateljstvu čovjeka i psa.U ovoj priči čovjek nije gospodar već uistinu prijatelj.Ima tu još nešto,nešto puno značajnije. Ova je priča oduševila naraštaje japanaca a posljednjih godina i mnoge ljude širom svijeta.Nisam baš neki ljubitelj životinja a ne smatram se ni nekim plačljivkom ali gledajući film mnogo puta mi je zastala knedla u grlu i zasuzilo oko.  Priča počinje 1923. kada profesor na Tokijskom sveučilištu Hidesaburo Ueno (kojeg sjajno glumi odlični i uz Toshiro Mifunea jedan od najboljih i najznačajnih glumaca ne samo japanske kinematografije nego i šire, jedan jedini i neponovljivi Tatsuya Nakadai) dobije za svoju kćer psa japanske pasmine Akita.Kako se kćer ubrzo udala pas je ostao pofesoru na brizi a on mu je dao ime Hachi* Hachi je brzo rastao i počeo je pratiti profesora kada je ovaj išao na fakultet. Svako jutro Hachi i profesor bi otišli do stanice Shibuya u Tokyu i tu bi se pozdravili.Profesor bi otišao na vlak a Hachi bi se vratio doma.Na kraju dana Hachi bi došao do Shibuya stanice dočekati profesora koji se vraćao s fakulteta. Uskoro su psa primjetili željeznički djelatnici na stanici,svakodnevni putnici i okolni trgovci.Nakon dvije godine profesor je na fakultetu doživio moždani udar i umro. Hachi je i dalje nastavio dolaziti na Shibuya stanicu.  Kako je Hachiko uporno svaki dan dolazio,počeo je privlačiti pažnju putnika koji su svakodnevno prolazili a neki su mu donosili i hranu. Jednog dana psa je na stanici ugledao bivši student profesora Uena specijaliziran za Hachikovu Akita pasminu te ga pratio do kuće u kojoj je bio udomljen i tako saznao za priču o vjernom prijatelju.Kratko nakon tog susreta bivši profesorov student izdao je popis svih Akita pasa u Japanu. Uskoro su i novine objavile priču o njemu.Hachikova priča je postala poznata diljem Japana,a Hachi je postao senzacija. Prema studentovu istraživanju,samo 30 čistokrvnih Akita,uključujući Hachika,bila su preostala u cijelom Japanu.Student se nakon toga nastavio vraćati u posjet psu,a tijekom godina izdao je nekoliko članaka o Hachikovoj izvanrednoj lojalnosti. Jedan od njegovih članaka je 1932. godine objavljen u tada najvećim novinama u Tokiyu te je pas postao još veća senzacija.    gore,Hachiko u veljači 1934. (9. godina Showa razdoblja) nepunu godinu prije smrti kada je već bio bolestan Njegova vjernost profesoru impresionirala je mnoge Japance kao vrlina kojoj bi trebali težiti.Učitelji i roditelji koristili su Hachikovu priču kao primjer maloj djeci,a ugledni japanski umjetnik je izradio njegovu skulpturu.U Japanu je narasla osviještenost o izumiranju ove pasmine i općenito o odnosu ljudi prema psima.  S vremenom,njegova legendarna vjernost postala je nacionalni simbol lojalnosti. Vjerni Hachiko (chuken Hachiko) umro je 8. ožujka 1935. godine nakon što je punih deset godina dolazio na Shibuya stanicu.Nađen je na Shibuyi,u blizini stanice a utvrđeno je da je imao bakterijsku infekciju.Njegove ostatke su preparirali i čuvaju se u Muzeju znanosti u Tokiju.  Još za vrijeme njegovog života ljudi su mu podigli spomenik i to brončanu statuu 1934. godine,a Hachiko je osobno prisustvovao tom događaju.Svake godine 8. travnja (na Buddhin rođendan) održava se ceremonija u sjećanje na ovo čudesno biće i to na Stanici Shibuya,a stotine ljubitelja pasa dođu mu odati počast sa svojim najdražim ljubimcima.  O Hachiku su snimljeni filmovi (posljednji onaj s R. Gereom) kao i i napisane razne knjige,a njegova priča je bila inspiracija jedne epizode 'Futurame'.Godine 2004. spisateljica Pamela S. Turner napisala je dječju knjigu naziva 'Hachiko: The True Story of a Loyal Dog'.Iste godine izdana je još jedna dječja knjiga s tom tematikom, a nagrađena je brojnim literarnim nagradama.      gore,današnja Hachiko statua koja je smještena ispred Shibuya stanice; jedno od najpopularnijih mjesta u Tokyu za sastanke,oko Hachika svakodnevno a ponajviše navečer zna biti i nekoliko stotina ljudi ako ne i tisuća pa kad počnu zvoniti mobiteli nastane prava konfuzija  gore, jedan od ulaza-izlaza na Shibuya stanici dobio je naziv po slavnom Hachiku : D  gore,profesor Ueno  gore,grobovi prof. Uena i Hachika jedan pored drugog na Aoyama groblju (Minami-Aoyama,Minami-ku,Tokyo); ovo je mjesto koje ću sigurno posjetiti kada slijedeći put dođem u Tokyo  gore,Hachikov grob koji se nalazi neposredno ispred groba profesora Uena dolje,Hachiko statua # vidi film Hachiko Monogatari (prijevod je engleski) # you tube 1 you tube 2 daily motion let me watch this # američka verzija priče o Hachiku # Hachiko A Dog's Story let me watch this  # bilješke & fusnote # * 'hachi' meaning 'eight',a number referring to the dog's birth order in the litter, and 'ko', meaning prince or duke (wikipedia) |
preuzela sa bloga http://hagakure.blog.hr/
http://hagakure.blog.hr/2011/08/1629478809/pria-o-psu-hachiju-1987-japanski-film.html
Pretplati se na:
Postovi (Atom)