Svi ljudi mole se za bilo kakvu pomoć, privremeni smještaj, pomoć oko udomljenja, finacijska pomoć, oglašavanje...
Molim vas za malo strpljenja da pročitate njenu priču koja je počela krajem prošle zime, a kako će se završiti...
Prvi put sam je vidjela kao malo štene koje trčkara uzduž i poprijeko po parkingu robota lajući na ama baš svaki automobil koji je prošao. Mislila sam da po snijegu i na tako opasnom mjestu neće doživjeti ni kraj sedmice ali uspjela je ni sama ne znam kako. Snalazila se kako je znala i umjela, često hrabro otimajući zalogaj hrane ispred mnogo većih pasa. Na početku su je i ljudi tjerali, puno češće udarali ali ona se i dalje nije dala.
Pred tolikom upornošću i voljom za životom kapitulirali su mnogi susjedi i konačno većina ju je prihvatila. Čak je postala svojevrsna maskota naselja jer stalno leži ispred kućice obezbjeđenja kod nebodera u kojem živi ž. Komšić pa poput hostese dočekuje delegacije.
Izrasla je u divnu curicu i kad joj je bilo vrijeme odveli smo je na sterilizaciju, u roku 24 sata skupio se i novac za vakcinu protiv štenećaka i knjižicu. Svaki mjesec par ljudi da novac da se njoj i još nekolicini takođe sterilisanih pasa kupi hrana, razmišlalo se i o kućici. Sve je ličilo na jednu pozitivnu priču.
Doduše džeki i dalje voli više od svega da istrči pred auto naročito kamion ali to je rizik na koji nismo mogli uticati. Ali kao što kažu bilo je suviše dobro da bi bilo istinito, da bi moglo potrajati.
U petak (11.11.2011) na radnom mjestu pozvali su me susjedi i rekli da više ne znaju što će, da su probali na više načina riješiti problem ali sada kad su iscrpili sve mogućnosti vide da im ne preostaje ništa drugo osim poziva policije u pomoć. A svi vi znate dokle mora nevolja pritisnuti da se naš narod odluči pozvat policiju posebno kad je pas u pitanju.
Već nekoliko mjeseci dječak koji je 4 razred osnovne škole sustavno zlostavlja džeki i otvoreno ljudima govori da je ne smiju više hraniti i da će je on ubiti. Čak šta više i drugog dječaka navodi na isto kako bi je zlostavljali naizmjenično. U početku su se ljudi nadali da će to dječak “prerasti“, da će izgubiti interes, jednostavno bilo je suviše strašno prihvatiti činjenicu da dijete od 10-tak godina može promišljeno iz dana u dan činiti toliko zlo.
Njegov repertoar je raznolik: od klasičnih i pomalo uobičajenih udaraca nogom, čupanja za rep, da bi došao je do malo interesantnijih metoda kao što je udaranje letvom po glavi da bi prije neki dan to eskaliralo i sve prešlo na jedan novi nivo- nabio joj je kesu na glavu i stezao da se uguši što od nedostatka vazduha unutar kese što zbog stezanja oko vrata.
Tek kad su ljudi zagalamili pustio ju je i ona je sirota pobjegla. Čak ni tada, naglašavam, čak ni tada nije ga ni probala ugristi niti je bila agresivna. Samo koji dan nakon toga iz sve snage ju je jabukom pogodio u stomak. Nakon toga susjedi su poslali par ljudi na vrata dječakove majke da probaju na fin način da je upozore što njen sin radi da bi doživjeli stravičan verbalni napad koji se završio riječima –pa to je lutalica.
I tako džeki koja je preživjela mnogo što šta izgleda neće preživjeti tog dječaka. Ja sam odmah pozvala policiju novog sarajeva i zaista policajac koji se javio sve je fino saslušao i savjetovao da je možda bolje da to sve ispričam šefu smjene. Pošto je ipak drugačije kada se razgovor obavi licem u lice nakon posla otišla sam u policijsku stanicu i sve što i njemu ponovila šefu smjene koji je rekao da je sve zapisano pa da će poslati policajca na teren.
Nakon 20-tak minuta policajac je zaista i došao, zapisao sve podatke: ime dječaka, ime njegove majke, adresu,moje ime i rekao da će sve to biti u zapisniku. Naglasila sam mu da ako joj se bilo šta desi da se zna ko je odgovoran. Pošto dječakova majka tada još nije stigla s posla on je rekao da će je čekati i da će on obaviti taj razgovor i opomenuti je ali i rekao da bi u biti najbolje bilo da je mi negdje smjestimo ili udomimo.
Ispade kao da iako njen sin krši zakon ipak mi moramo da se snalazimo kako znamo i umijemo. Iz straha da se nakon policajčeve posjete dječak ne bi iskalio na džeki ljudi su skupili pare i odveli je u pansion King na par dana dok se malo ne smiri situacija.
Aldin +387 61 600 210
Sejla +387 61 360 285
Zana Alic +387 61 829 469
Melina Jusufović +387 63 263 854
av-mau@hotmail.com
Ako zelite finansijski pomoci rad Udruzenja za zastitu zivotinja 'Av-Mau' Sarajevo , to mozete uciniti uplatom na transakcijski racun kod INTESA SANPAULO BANK D.D. BIH. Transakcijski racun (za unutrasnji platni promet): 1541602002340578
Za uplate iz inostranstva:
INTESA SANPAULO BANK D.D. BIH
SWIFT CODE: UPBKBA22
Details of beneficiary:
IBAN CODE: BA 39 1541602002340578
Full beneficiary's name: AV-MAU Udruženje za zaštitu životinja
Udruzenje za zastitu zivotinja 'Av-Mau' Sarajevo:
Amela Turalic
Aldin 061 600 210
Sejla 061 360 285
Mail: una-1989@hotmail.com
Br. tel: +38762824857
Una Luhinski
Udomljena :-)
OdgovoriIzbriši