Priča o psu Hachi-ju (1987) Japanski Film

Priča o psu Hachi-ju (1987) Japanski Film Hachi-ko Monogatari  Priča o Hachiku redatelj Seijiro Koyama godina 1987 trajanje 105 min producent Toshio Nabeshima scenario Kaneto Shindo glazba Tetsuji Hayashi cinematography Shinsaku Himeda montaža Mitsuo Kondo uloge Tatsuya Nakadai kao prof. Shujiro Ueno Kaoru Yachigusa kao Shizuko Ueno (supruga Shujira i majka Chizuko) Mako Ishino kao Chizuko Ueno (kćer i supruga) Masumi Harukawa kao Okichi Taiji Tonoyama kao Hashimoto Yoshi Kato kao Kondo Hisashi Igawa kao Maekawa Shigeru Izumiya kao Yasui Kei Yamamoto kao Serizawa Kumeko Urabe kao prodavačica u tobako kiosku Choei Takahashi kao Mase Saburo Ishikura kao Machida Shiro Kishibe Hairi Katagiri kao Oyoshi (kućna pomoćnica) Takuji Aoki kao Taku Aoki Možda ste čuli za ovu čudesnu ( i važno je reći istinitu) priču a možda i niste.U svakom slučaju priča je to koja ostavlja bez daha i traži od vas da pripremite hrpu maramica.Priča je to o vječnom i neraskidivom prijateljstvu čovjeka i psa.U ovoj priči čovjek nije gospodar već uistinu prijatelj.Ima tu još nešto,nešto puno značajnije. Ova je priča oduševila naraštaje japanaca a posljednjih godina i mnoge ljude širom svijeta.Nisam baš neki ljubitelj životinja a ne smatram se ni nekim plačljivkom ali gledajući film mnogo puta mi je zastala knedla u grlu i zasuzilo oko. Priča počinje 1923. kada profesor na Tokijskom sveučilištu Hidesaburo Ueno (kojeg sjajno glumi odlični i uz Toshiro Mifunea jedan od najboljih i najznačajnih glumaca ne samo japanske kinematografije nego i šire, jedan jedini i neponovljivi Tatsuya Nakadai) dobije za svoju kćer psa japanske pasmine Akita.Kako se kćer ubrzo udala pas je ostao pofesoru na brizi a on mu je dao ime Hachi* Hachi je brzo rastao i počeo je pratiti profesora kada je ovaj išao na fakultet. Svako jutro Hachi i profesor bi otišli do stanice Shibuya u Tokyu i tu bi se pozdravili.Profesor bi otišao na vlak a Hachi bi se vratio doma.Na kraju dana Hachi bi došao do Shibuya stanice dočekati profesora koji se vraćao s fakulteta. Uskoro su psa primjetili željeznički djelatnici na stanici,svakodnevni putnici i okolni trgovci.Nakon dvije godine profesor je na fakultetu doživio moždani udar i umro. Hachi je i dalje nastavio dolaziti na Shibuya stanicu. Kako je Hachiko uporno svaki dan dolazio,počeo je privlačiti pažnju putnika koji su svakodnevno prolazili a neki su mu donosili i hranu. Jednog dana psa je na stanici ugledao bivši student profesora Uena specijaliziran za Hachikovu Akita pasminu te ga pratio do kuće u kojoj je bio udomljen i tako saznao za priču o vjernom prijatelju.Kratko nakon tog susreta bivši profesorov student izdao je popis svih Akita pasa u Japanu. Uskoro su i novine objavile priču o njemu.Hachikova priča je postala poznata diljem Japana,a Hachi je postao senzacija. Prema studentovu istraživanju,samo 30 čistokrvnih Akita,uključujući Hachika,bila su preostala u cijelom Japanu.Student se nakon toga nastavio vraćati u posjet psu,a tijekom godina izdao je nekoliko članaka o Hachikovoj izvanrednoj lojalnosti. Jedan od njegovih članaka je 1932. godine objavljen u tada najvećim novinama u Tokiyu te je pas postao još veća senzacija. gore,Hachiko u veljači 1934. (9. godina Showa razdoblja) nepunu godinu prije smrti kada je već bio bolestan Njegova vjernost profesoru impresionirala je mnoge Japance kao vrlina kojoj bi trebali težiti.Učitelji i roditelji koristili su Hachikovu priču kao primjer maloj djeci,a ugledni japanski umjetnik je izradio njegovu skulpturu.U Japanu je narasla osviještenost o izumiranju ove pasmine i općenito o odnosu ljudi prema psima. S vremenom,njegova legendarna vjernost postala je nacionalni simbol lojalnosti. Vjerni Hachiko (chuken Hachiko) umro je 8. ožujka 1935. godine nakon što je punih deset godina dolazio na Shibuya stanicu.Nađen je na Shibuyi,u blizini stanice a utvrđeno je da je imao bakterijsku infekciju.Njegove ostatke su preparirali i čuvaju se u Muzeju znanosti u Tokiju. Još za vrijeme njegovog života ljudi su mu podigli spomenik i to brončanu statuu 1934. godine,a Hachiko je osobno prisustvovao tom događaju.Svake godine 8. travnja (na Buddhin rođendan) održava se ceremonija u sjećanje na ovo čudesno biće i to na Stanici Shibuya,a stotine ljubitelja pasa dođu mu odati počast sa svojim najdražim ljubimcima. O Hachiku su snimljeni filmovi (posljednji onaj s R. Gereom) kao i i napisane razne knjige,a njegova priča je bila inspiracija jedne epizode 'Futurame'.Godine 2004. spisateljica Pamela S. Turner napisala je dječju knjigu naziva 'Hachiko: The True Story of a Loyal Dog'.Iste godine izdana je još jedna dječja knjiga s tom tematikom, a nagrađena je brojnim literarnim nagradama. gore,današnja Hachiko statua koja je smještena ispred Shibuya stanice; jedno od najpopularnijih mjesta u Tokyu za sastanke,oko Hachika svakodnevno a ponajviše navečer zna biti i nekoliko stotina ljudi ako ne i tisuća pa kad počnu zvoniti mobiteli nastane prava konfuzija gore, jedan od ulaza-izlaza na Shibuya stanici dobio je naziv po slavnom Hachiku : D  gore,profesor Ueno gore,grobovi prof. Uena i Hachika jedan pored drugog na Aoyama groblju (Minami-Aoyama,Minami-ku,Tokyo); ovo je mjesto koje ću sigurno posjetiti kada slijedeći put dođem u Tokyo gore,Hachikov grob koji se nalazi neposredno ispred groba profesora Uena dolje,Hachiko statua  # vidi film Hachiko Monogatari (prijevod je engleski) #  you tube 1 you tube 2 daily motion let me watch this  # američka verzija priče o Hachiku #  Hachiko A Dog's Story let me watch this # bilješke & fusnote # * 'hachi' meaning 'eight',a number referring to the dog's birth order in the litter, and 'ko', meaning prince or duke (wikipedia)

preuzela sa bloga http://hagakure.blog.hr/
                           http://hagakure.blog.hr/2011/08/1629478809/pria-o-psu-hachiju-1987-japanski-film.html